Prema najnovijem izvješću Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti, svijet će izgubiti milijun vrsta u nadolazećim godinama. Paralelno s tim je UNESCO proglasio da degradacija biološke raznolikosti negativno utječe na kulturnu i jezičnu raznolikost. Danas je na trećini svjetskih jezika ostalo manje od 1.000 govornika, a predviđa se da će većina tih jezika nestati do sljedećeg stoljeća. Ipak, na kulturu utječu i povezuju je lokalno specifični odnosi između ljudi i okoliša, što rezultira različitim vrijednostima, znanjem i praksama vezanim uz biološku raznolikost (u različitim životnim oblicima, uključujući gene, vrste, ekosustave), dok se paralelno očuvanje biološke raznolikosti izražava korištenjem riječi i rječnika kroz društvene gene kulture.
U ovom manifestu tvrdimo da su biološka i kulturna raznolikost prisno srodne i međusobno povezane. No, kao što pokazuju nedavna istraživanja, širom svijeta zabilježen je važan pad biokulturne raznolikosti. Iako je nekoliko nacija primijenilo zakone i strategije za zaštitu postojeće biološke raznolikosti, mi dolje potpisani to ne smatramo dovoljnim načinom djelovanja. Također navodimo hitnoću djelovanja zbog povezanog gubitka jezika i kulturne raznolikosti širom svijeta.
Ovaj manifest pokušaj je ukazivanja načina na koje ove veze možemo konkretizirati i razviti alternative pomoću kojih možemo pozitivno pridonijeti očuvanju složenosti okruženja i zajednica oko sebe prema istinski održivoj budućnosti – svijetu u kojem mnogi svjetovi – supostoje. U tu svrhu moramo se pozabaviti sistemskim vezama između globalne i lokalne ljestvice gubitka biokulturne raznolikosti.
Kulturne prakse i sustavi znanja preneseni kroz jezik i lingvističke kulture utječu na nas pozitivno ili negativno, kao i na naše pristupe očuvanju zemaljskih resursa i biološke raznolikosti. Zbog toga hitno moramo transformirati kulturne prakse i razviti jezik održivosti i suživota koji može imati šanse za pozitivne ishode.
Gospodarstvo i okoliš
Čovječanstvo i priroda međusobno su povezani, kao i način na koji se ljudi smještaju u svijet. Razumijevanje međusobne povezanosti prirode i društva presudno je za suočavanje s našim promjenjivim svijetom, prilagođavanje njemu i rad na otpornosti. Ipak, trenutni ekonomski sustav sustav je vađenja koji ne predviđa kraj prirodnim resursima. Akumulativni učinci ovog ekstrakcionizma utječu na biokulturnu raznolikost. Štoviše, poriče da sebe doživljavamo kao vrste i kao dio ekosustava.
Vlade, javni i privatni subjekti i cijelo društvo moraju biti odgovorni za svoje postupke, transparentni u svojoj praksi i prebaciti se na nove vizije kako bi iznijeli učinkovite strategije. Moraju brinuti o materijalnosti naših prirodnih resursa, kao i o značenjima i narativima tih materijala za različite kulture. Za ovaj specifični izazov predlažemo sljedeće:
- Stvaranje oznake povezane s proizvodnjom za kulturnu raznolikost i biološku raznolikost (uspoređivanje autohtonih i očuvanih dobara u odnosu na monokulture, kao i raznolikost ljudskih kultura i porijekla u organizacijama).
- Specifični programi predložaka za organizacije koji će postati etiketirane tek nakon praktičnih radnji, u smislu očuvanja biološke raznolikosti i kulturne raznolikosti.
- Formalizacija široke definicije biokulturne raznolikosti i kvantitativnog indeksa u skladu s tim (nadovezujući se na postojeće poput Entropy indeksa, Shannon indeksa, Simpsonovog indeksa ili Berger-Parker indeksa).
- Promicanje multidisciplinarnih istraživanja o preraspodjeli, utjecaju i troškovima očuvanja biokulture u cijenu finalnih proizvoda (od kulturnih proizvoda do robe i hrane), kao i usluga.
- Stvaranje politika za očuvanje kulturnih stajališta sudionika u održivim ekonomskim pregovorima, vodeći računa da niti jedan ekosustav s reprezentativnom kulturom ne bude izostavljen.
- Poticanje privatnih i javnih organizacija za potpuno usvajanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja koji se odnose na biokulturnu raznolikost.
- Istraživanje kako bi se biokulturni utjecaj, preraspodjela, upravljanje i oporezivanje mogli učinkovito uključiti u nove financijske politike.
- Izrada mjera za promicanje, ulaganje i doprinos širokom istraživanju i dokumentiranju inicijativa o biokulturnoj raznolikosti radi omogućavanja ponavljanja praksi na drugim mjestima.
- Promicanje participativnih akcija za interakciju i dijalog u lokalnim sredinama, kako za podizanje svijesti o biokulturnoj raznolikosti, tako i za zajedničko stvaranje ad hoc politika.
Obrazovanje i svijest
U današnjem je društvu hitna potreba za poticanjem razumijevanja, svijesti i kritičkog promišljanja međusobnog djelovanja kulture i jezika povezanog s različitostima, a u tom je smislu obrazovanje ključno za dosezanje kroz generacije. Zbog toga obrazovanje kao strukturirani i društveni proces ne bi trebalo shvatiti kao vertikalu i jednosmjernu ulicu („nositelji znanja“ nasuprot „tražitelji znanja“), već kao horizontalnu i zajedničku cirkulaciju praksi i znanja, uključujući svakog pojedinca i svaku skupinu, bez obzira na njihovu situaciju u društvu. Prema našem razumijevanju, obrazovanje je sredstvo za razmjenu praksi i znanja u suradničkom i etičkom pristupu. Iz takve perspektive, povećanje svijesti o različitosti putem obrazovanja mora biti dio građanskog života svakog građanina.
Učenje je također povezano s pojmom prijenosa, posebno s prijenosom različitih praksi i znanja koje već postoje unutar različitih kulturnih i društvenih skupina, uključujući autohtone ljude – a ne ograničavajući se samo na učenike, učitelje ili ljude koji se smatraju legitimiranima sustavima akreditacije i priznavanja. U tom smislu, šira svijest o biološkoj, kulturnoj i jezičnoj raznolikosti uključuje nekoliko različitih dionika.
The main questions to be addressed by learning and awareness to defend biocultural diversity are the following, rooted in a balanced approach:
Glavna pitanja koja treba riješiti učenjem i sviješću za obranu biokulturne raznolikosti su sljedeća, ukorijenjena u uravnoteženom pristupu:
- Raznolikost kao nešto biološko, kulturno i jezično trebalo bi uvesti u sve obrazovne kurikulume kako bi se potaknula raznolikost u njezinoj složenoj stvarnosti, miješajući antropologiju, poljoprivredu, ekologiju, ekološke studije i društvene studije.
- Ključno je ciljati djecu, kao i odrasle, i sve vrste društvenih skupina, dostupnim obrazovnim metodama i materijalima prilagođenim stvarnosti i potrebama svake populacije, u pogledu podrške biokulturnoj raznolikosti.
- Hitno je razviti nove programe, kurikulume i sadržaje o biokulturnoj raznolikosti osmišljene, predstavljene i raspravljene kroz suradnju, te kroz razne metode, alate, pristupe i sadržaje.
- Treba njegovati alternativne metode učenja: opsežna iskustva, međusobne posjete, radionice, igre, kao i održivu upotrebu tehnologije – koje treba etički promovirati iz perspektive koja je usmjerena na okoliš.
- Što se tiče okruženja za učenje, škole i obrazovni prostori trebaju biti dizajnirani u skladu s potrebama održivosti, odražavajući lokalnu biokulturnu raznolikost. Također, proces učenja trebao bi sudjelovati izvan škola i drugih obrazovnih prostora, kada je to moguće, tako da iskustva o biološkoj raznolikosti i kulturi mogu okružiti učenike onim što treba proučavati, podržavati ili dalje razvijati.
- Svi vanjski sudionici moraju što više pridonijeti obrazovnim programima i programima svijesti, filozofiji i lokalnoj stvarnosti.
- Budući da vizualni aspekti mogu biti vrlo važni za promicanje i prijenos ideja u vezi s biokulturnom raznolikošću, trebalo bi razviti koherentne pristupe temeljene na interaktivnim tehnologijama za povećanje inspirativnih umjetničkih djela i istraživanja.
- Obrazovanje i učenje ovdje treba zamišljati kao osnovno sredstvo za poticanje, održavanje i širenje opće ideje različitosti kao nečega pozitivnog, nužnog za očuvanje, angažiranje i podršku.
- Obrazovanje bi se trebalo preusmjeriti kako bi se građanima podijelilo zalaganje i briga, bilo svjesno svojstvene sistemske složenosti i međusobne povezanosti raznolikosti te priznalo predodžbe i poglede na svijet koji kruže unutar društava i kultura.
- Uvažavajuća ravnoteža između učenja, bivanja i činjenja također treba analizirati i preispitivati značenje, u širem smislu riječi: od pristranosti i stereotipa do arhetipova, simbola, prikaza.
- Ključno je proučavanje i širenje koncepata ravnoteže, kako bi se razumjelo i razmislilo o vezi između ljudskog društva i njihove okoline.
Tko smo mi
Prva verzija ovog manifesta rezultat je suradničkog “sprinta” u pisanju održanog u istraživačkom prostoru Austrijske akademije znanosti 23. do 24. listopada 2019. u Beču, sufinanciranog projektima exploreAT !, PROVIDEDH i namjenskim DARIAH-EU tematska potpora. Ona odražava rasprave, dogovore, stavove i perspektive tijekom procesa suizmjenjivanja sadržaja od strane raznolike pozvane skupine ljudi koji su sudjelovali u prvoj verziji ovog dokumenta. Upoznali smo se i surađivali tijekom dva dana dijeleći komplementarna znanja iz područja biologije, lingvistike, humanističkih znanosti, održivosti, sociologije, dizajna i računalnih znanosti. Kao sudionici predstavljali smo različite institucije kao akademske istraživače, praktičare i kulturne aktiviste porijeklom iz Austrije, Brazila, Salvadora, Francuske, Njemačke, Indije, Meksika, Portugala, Španjolske, Švedske. Ovdje odražavamo rezultate sprinta manifesta nakon druge faze online pisanja i otvorene suradnje za veći broj sudionika.